četvrtak, 4. studenoga 2010.

Lako je bilo zapoceti. Uvijek ponovno zapocinjati. Tesko je ustrajati, nastaviti i vratiti se sutra da zapocnem zapoceto. Lako, tako lako je zapocinjati. Sreca , ushit i vec kako slijedi samo za jedan pocetak. Ali sutra je tesko, i sutra vise nije tako novo i sutra vec je staro i zaboravljeno. Zapoceti , volim zapoceti. Krajevi su teski, zaglusujuci i onda ih vise nema. Prazno je kada svega vise nema, a ne mozes odmah zapoceti. Pocinjem danas, pocinjem sutra i stalno zapocinjem. Ustrajem tesko i tromo, redak po redak i nit po nit. Zapocnem nesto drugo, kako bi se osjetio ushit, kako bi pocela sreca. U mislima sam daleka i sama. Tamo je negdje i moj pocetak. Ako me pitas, ja sam pocetak. Ima onih koji su sredina i kraj. Ono sto ja jesam zove se pocetak.